Thursday, January 21, 2010

Scenografija


Ne volim da pričam o teologiji. Prvo sam bila antihrist, pa vernica, pa na kraju uzdržana. Nisam sigurna kako bih definisala svoje gledište ovog momenta. Najbliža sam sociološkom pristupu koji ovaj segment ljudskog postojanja samo percepira i analizira.
Medjutim, svako jutro u 08.03 (pošto sat u mojoj kancelariji žuri tri minuta) doživljavam ponovno otkrovenje. Do 16.00 (prema istom zidnom satu) postajem duboko religiozna. Dobro, ne baš duboko religiozna, ali recimo da do tog momenta iza sebe imam par sati razmišljanja o paklu (onom divnom mestu gde ljudi neće da idu pa se ulizuju Bogu).
Naime, svakim danom sam sve više sigurna da - postojala viša sila ili ne - sigurno postoji pakao i da je onaj topliji deo njega rezervisan za trgovce. Naručito prodavce ekskluzivnih proizvoda.

Ubedjena sam da zarada od 3000% na primarnu vrednost robe zaslužuje svoj ražanj na motorni pogon. Svi ljudi u finim markiranim odelima sa plastičnim osmehom koji u životu nisu NAPRAVILI NEKU VREDNOST a zaradili su 3000 puta više od Hozea, ili Enrikea, ili Marka, ili kako god se zvali ljudi koji nose smešne uniforme u nekim trećerazrednim fabrikama naći će se na istom mestu. Nesvesni kako i zašto tu, kada su poslovali društveno-odgovorno žaliće se Djavolu lično, a on će im se prijatno nasmejati, reći da je sigurno došlo do neke greške i da će odmah to pogledati. Otići će i pojačati grejanje za tri stepena obilazeći dalje svoju podzemnu imperiju psujući zahtevne korisnike...

Sad, problem nije u večnoj vatri, nedostatku svetlosti, ljubavi ili svim verzijama večne patnje koje su u ponudi. Svi ćemo završiti tamo. Rodjeni smo u kapitalizmu i težimo tome da ga održimo. Problem je u tome što sam ja već zakupila mesto u onom delu pakla u kom gore raskalašne filmadžije. Mislim da je to malo blaže. Ako ništa drugo bar ću se peći sa nekim idiotom meni sličnom i pričaćemo o tome kako je Kusturica zapravo bio neshvaćeni genije i prorok, samo niko nije skontao da je inspiraciju za scenografiju svojih filmova dobijao hodeći podzemnim svetom. Sve te kokoške... No, sad sam predaleko otišla u svojim maštanjima o blagodetima pakla.

Moja poenta je: šta ja koji kurac radim u trgovini?

No comments:

Post a Comment